Articulo de referencia

Macure

Los Macure eran una tribu que habitaba el territorio del actual Montenegro , conocido hoy como Šekular. [ 1 ] Al igual que otras tribus no eslavas de Montenegro, fueron asimilad...

Los Macure eran una tribu que habitaba el territorio del actual Montenegro , conocido hoy como Šekular. [ 1 ] Al igual que otras tribus no eslavas de Montenegro, fueron asimilados o expulsados. Algunos estudiosos consideran que eran de origen albanés, mientras que otros creen que eran de origen valaco. Actualmente, su nombre se conserva en leyendas y mitos serbios locales, aunque en Montenegro a veces se utiliza de forma despectiva.

Origen

Milan Šufflay fue el primero en plantear la hipótesis de que los Macure eran de origen albanés. [ 2 ] Esta hipótesis sobre los Macure fue aceptada por el antropólogo Nikola Pantelić. [ 3 ]

Jovan Erdeljanović creía que eran de origen valaco y que su nombre derivaba de alguna palabra romana cuya base era mazz . [ 4 ]

Historia

Al igual que todas las demás tribus no eslavas de Montenegro, los Macure también fueron completamente asimilados o expulsados ​​por los eslavos. [ 5 ] [ 6 ] Macure se convirtió en un término despectivo en Montenegro, como ocurre con los nombres de otras tribus conquistadas y expulsadas como los Lužani, los Bukumiri , los Mataruge y otros. [ 7 ]

Con la incursión otomana en el Despotado serbio y Zeta, Macure, Mataruge y Kriči emigraron en dos direcciones. La primera fue a través de Bosnia oriental y central, hacia Bosnia occidental y noroccidental. La segunda fue a través de Herzegovina y Dalmacia. [ 8 ]

Legado

Los Macure son recordados en leyendas y mitos serbios. Según las leyendas serbias, eran personas altas y fuertes. [ 9 ] Las leyendas serbias cuentan que vieron la nieve por primera vez cuando llegaron a Sinjajevina, en Montenegro, e hicieron una bola de nieve para mostrársela a sus amigos, la cual pronto se derritió en sus manos. [ 10 ]

Según Erdeljanović, el topónimo Macur-jama en el territorio de Piperi tiene su origen en el nombre de la tribu Macure. [ 11 ]

Una palabra Macurovine ( transl. prado ), un nombre propio Macur (registrado en 1575) y un apellido Macura (registrado desde el siglo XVII) derivan del nombre de la tribu Macure. [ 12 ]

Referencias

  1. ( Пантелић 1983 , p. 65) 
  2. Simpozijum seoski dani Sretena Vukosavljevića . Opštinska zajednica obrazovanja. 1992.
  3. ( Пантелић 1983 , p. 64) 
  4. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini . Zemaljska štamparija. 1934. pág. 175. Др. Ј. Ердељановић налази за ово племе да је оно свакако било старосједилачко (влашког) поријекла и да можда није имало сталног станишта, него да је живјело покретљивим но- мадским животом. За име Мацура сматра највјероватније да је постало од... 
  5. ( Cvijić 1987 , p. 175) 
  6. ( Đurić 1972 , p. 156) : "Потпуно су асимиловани или прогнани остаци неких група, као што су Матаруге, Мацуре, Муго- ши, Кричкови, Ћићи и прави Власи, који се често помињу као имена братстава и племена. Поред њих још и Шпањи, најстарији ..." 
  7. ( Popović & Skerlić 1937 , p. 623) : "...у Црној Гори погрдним односно презривим именима имена побеђених и ISTиснутих племена Лужана, Букумира, Матаруга, Мацура и др." 
  8. Bulletin du Musée de la République Socialiste de Bosnia-Herzégovine à Sarajevo: Ethnologie . Sarajevski grafički zavod. 1962. pág. 7. ... prema zapadu i sjeverozapadu starih Mataruga, Macura i Krica, koje su i sama dinarska srpska plemena, sireói se, potiskivala i prisiljavala da se iseljavaju6. Na osnovu toponomastickih, patronimièkih i drugih podataka danas je moguée usta- noviti da su postojala dva pravca kretanja ovih plemena iz Crne Gore: jedan koji je zahvatao istocne dijelove Bosne, pa se preko centralnog dijela prosirio po zapadnoj i sjeverozapadnoj Bosni, i drugi pravac, preko Herzegovina y Dalmacije, ... 
  9. ( Čajkanović 1994 , p. 137) 
  10. ( Čajkanović 1994 , p. 137) 
  11. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu...: Bulletin du Musée de la République Socialiste de Bosnie- Herzégovine à Sarajevo. Etnología . 1977. pág. 19. Macure je karakteristiéan naziv kojim se obiljezava staro, neslovensko stanovniátvo u crnogorskim brdima, konstatuje Erdeljanovic navodeci Macure-Jelavice u Bratonozicima i toponim Macur jama u Piperima. 
  12. Prva jugoslovenska onomastička konferencija . Društvo za nauku i umjetnost SR Crne Gore. 1976. pág. 114. Màcurovine (livada) RJAZU ima potvrdu za m. ime Macur iz 1575 (iz Mon. croat. 276), prezime Macura (od XVII v.) i Macurovac, ime sela u Hrvatskoj (zupanija licko-krbavska) (nd torn VI, 346). Narodno predanje (zabiljezeno i kao dosta pouzdano prihvaceno) pominje neko neslovensko pleme Macure koje ... 

Fuentes

  • Пантелић, Никола (1983). Гласник Етнографског музеја у Београду књ. 47 . Etnografski muzej u Beogradu. GGKEY:66N5JNKFLFP.
  • Čajkanović, Veselin (1994). Sabrana dela iz srpske religije i mitologije: Studije iz srpske religije i folklora, 1925-1942 . Srpska književna zadruga. ISBN 9788637902812.
  • Cvijić, Jovan (1987). Sabrana dela: pt. 1. Antropogeografski spisi . Srpska akademija nauka i umetnosti. ISBN 9788639100445.
  • Đurić, Vojislav (1972). Научници . Матица српска.
  • Popović, Bogdan; Skerlić, Jovan (1937). Srpski književni glasnik .
  • Vukanović, Tatomir P. (1974). Etnogeneza Južnih Slovena . Narodni mužej.